DONIRAJ !

27.10.2023. - Selena Đurić

Šta saditi u gradskim uslovima

U periodu intezivne industrijalizacije i urbanizacije, širenja gradova, povećanja površina

pod betonom i veštačkim materijalima, dolazi do prezasićenja, i čovek svesno ili nesvesno traži

beg u prirodu.

Zelene površine urbanih sredina upravo su nastale iz potrebe ljudi da se povežu sa

prirodom ponovo. Benefiti zelenih površina u gradovima, bilo da se radi o parkovima,

drvoredima, poljezašitnim ili vetrozaštitnim pojasevima, vrtovima i sl., veoma su bitni za

očuvanje i unapređenje kvaliteta životne sredine.

Neke od najbitnijih efekata su:

- Poboljšavanje lokalnih klimatskih uslova regulcijom temperature vazduha,

modifikacijom vazduših strujanja, smanjenjem udara vetrova, modifikacijom

vazdušnog pritiska, apsorpcijom atmosferskih taloga

- Uticaj na nivo zagađenja, apsorbujući zagađujuće čestice kako iz vazduha

(nadzemnim delovima boljaka, tako i iz zemljišta i podzemnih voda (korenovim

sisteomom)

- Kontrola erozije zemljišta korenovim sistemom (sprečava pojavu klizišta, upija višak

vode )

- Smanjenje nivoa buke

- Estetska i rekreativna funkcija

Da bi se svaki od ovih efekata mogao ostvariti na željeni način, neophodno je zelene

površine održavati, voditi računa o njihovom zdravstvenom stanju i vitalnosti, posebno kada je

reč o drvenastim vrstama, koje su najčešće glavna komponenta urbanih zelenih površina

(parkova, park- šuma, drvoreda i sl.).

Potrebno je istaći da je za drvenaste vrste najprirodnije stanište šumski ekosistem, u kome

vladaju posebni odnosi između staništa i organizama, i svako drvo mimo šume izloženije je

dejstvu abiotičkih i biotičkih faktora, te se drugačije ponaša van svog prirodnog okruženja.

Za sadnju u gradskim uslovima moraju se birati one vrste drveća koje su otpornije na

uslove gradske sredine, prema njihovim ekološkim karakteristikama.

Izbor vrsta za sadnju zavisi od:

- Usklađenosti bioloških osobina vrste na uslove staništa

- Uticaja vrste na stanište

- Otpornost vrste na dejstvo abiotičkih i biotičkih faktora

- Troškova osnivanja zasada i željenog efekta

Najdominantniji je parametar uslova staništa (biotički i abiotički uslovi),Neophodno je,

naravno, birati kvalitetan sadni materijal, ili seme proverenog porekla (ukoliko se radi setva), što

je, konkretno, redak slučaj, jer se u gradske sredine uglavnom unose odrasle sadnice.

Autohtone vrste bi trebalo da imaju prednost u odnosu na alohtone, mada se u prakovima,

drvoredima, izletištima često sreću egzote (bagrem, gledičija, paulovnija, kedar i dr.), što

naravno, nije greška, jer je estetski efekat mnogo bolji kada je broj vrsta veći a njihovi habitusi

 

raznovrsniji. Takođe, treba voditi računa o gustini sadnje u odnosu na namenu konkretne

površine.

Poželjno je da vrste koje se sade pored npr. saobraćajnica, brzo prirašćuju u mladosti i

formiraju krošnje da bi efekat zaštite od vetra i sunca bio što bolji, i da nemaju plodove koji bi

mogli uticati na bezbednost saobraćaja, te da se redovno održava gustina krošnji i zdravstveno

stanje jedinki. ( Acer pseudoplatanus, A. platanoides, A. campestre, Ulmus minor, U. Efusae,

Fraxinus excelsior i ostali tvrdi lišćari).

Usled intezivnih vremenskih nepogoda koje su pogodile Vojvodinu u julu mesecu,

nemogće je ne primetiti često stradanje drveća u gradskim sredinama, usled snažnih udara

vetrova, udara groma ili pada nekog drugog objekta (bandere, oluci, crepovi).

Drveće najčešće strada od snažnih udara vetra pri čemu se stablo se ljulja i pravi otklon

od svog vertikalnog položaja, a intezitet i pravac duvanja vetra diktira koliki će otklon biti (od

nekoliko cm do 3-6 m pri olujnim vetrovima). Tom pomeranju se suprotstavlja sila otpora stabla

koja zavisi od veličine i gustine krune (krošnje), kao i jačina vetra. Ukoliko je sila otpora stabla

jača od sile vetra i otklona drveta, stablo će ostati neoštećeno, a u suprotnom dolazi do njegovog

izvaljivanja ili loma na određenoj visini.

Na mestima gde su stradala stabla, neophodno je pre svega sanirati štetu od strane

nadležnih službi, odstraniti polomljeno ili izvaljeno stablo, prvenstveno iz bezbednosnisnih, a

potom i higijenskih razloga, da ne bi došlo do širenja fitopatogenih gljiva, bakterija ili

namnožavanja insekata koje bi ugrozili i zdrava, neoštećena drveća. Potrebno je zameniti ga

zdravom, novom sadnicom iste vrste (ukoliko se pokazala na datom lokalitetu uspešno) ili neke

druge vrste prilagođene konkretnim uslovima.

Najčešće su to:

- Aesculus hippocastanum – divlji kesten

- Tilia argentea- srebrnolisna lipa

- Tilia platyphyllos- krupnolisna lipa

- Tilia cordata- sitnolisna lipa

- Acer pseudoplatanus- gorski javor

- Acer platanoides- javor mleč

- Juglans regia- obični orah

- Betula pendula- bela breza

- Celtis occidentalis (alohtona vrsta)- koprivić

- Platanus x acerifolia (hibrid) javorolisni platan

- Prunus avium- trešnja

- Prunus cerasifera- dženarika

- Quercus robur- hrast lužnjak

- Quercus petraea- hrast kitnjak

- Quercus cerris- cer

- Castanea sativa- kesten

- Syringa vulgaris- jorgovan

- Pinus nigra- crno bor

- Pinus sylvestris- beli bor

-

 

Autohtone vrste četinara, posebno jela (Abies alba) osetiljive su na ekstremne temperature i

uslove zagađenog vazduha u gradovima, a smrča (Picea abies) je podložna neretkim

vetroizvalama usled jako plitkog (tanjirastog) korenovog sistema. Pančićeva omorika (Picea

omorika) dosta dobro podnosi gradsku atmosferu.

U našim uslovima često se koriste alohtone vrste i listopadnog i četinarskog drveća zbog

bolje prilagođenosti gradskoj sredini, ali i zbog raznovrsnog fenotipa, te su zbog toga zanimljive,

ali treba težiti ka zadržavanju domaćih vrsta drveća i žbunja, jer je neretko da se egzote veoma

brzo razmnožavaju, te postaju invazivne i prete da ugroze opstanak autohtonih vrsta.